Osim kao autor Oblaka nad Svetištem, Ekartshauzen je poznat jedino među engleskim hrišćanskim transcendentalistima.
U Nemačkoj izgleda kao da je većina njih zaboravljena, čak i na posebnim podučavanjima, gde bi se očekivalo da će se neka od njih pojaviti. Verujem da je „Oblak nad Svetištem“ stalno ostajao u pamćenju nekolicine, te da mu je suđeno da preživljava i dalje, jer prenosi poruku od vrlo dubokog značaja za sve koji tragaju ispod tela religijske doktrine, za onim jednim životnim principom koji napaja energijom ceo organizam.
Možda je najzanimljivije što bih na početku mogao da kažem o Ekartshauzenu, to što se on povezuje sa grupom teozofa među kojima je Lavater bio značajna osoba, o kojoj je baron Kirhberger pomno i zanimljivo beležio, sa kojom se Luj Klod od Sen-Martena dopisivao i bio za nju izvestan izvor vođstva. U svom pismu Sen-Martenu, Kirhberger piše kako je Ekartshauzen, sa kojim je on vodio živu komunikaciju, bio izuzetno načitan i čudesno plodan čovek; smatrao ga je u svemu izuzetnom osobom, „na svakom putu kojim bi ga proviđenje povelo“. Izgleda da je u tom periodu, tj. 1795. godine, Ekartshauzen tražio i dobijao Svetlost za svoj put u mističnom proučavanju brojeva, ali je takođe koristio i maskirani i obazrivi jezik u svojoj prepisci, dok je dobijao mnogo direktniju milost. Sen-Marten sa svoje strane priznaje da ga je Ekartshauzen zanimao mnogo više nego što bi to mogao da iskaže.
Iz predgovora knjige
Artur Edvard Vajt
Recenzije
Još nema komentara.