Novine: NIN, 15. maj 2003.
Autor: Dušan Veličković
Citat: Mislim da je krajnje vreme da se podsetimo da NATO i ceo svet nisu bombardovali ni mene ni Biljanu Srbljanović ni Borisa Tadića, ni pokojnog premijera, niti bilo koga iole normalnog u ovoj zemlji. (Kraj citata).
Najzad nam je jasno stavljeno na znanje ko je normalan a ko nije i kako su, na vreme i na našu sreću, po okolnim zemljama sačuvani oni kojima je NATO izdao potvrdu da su normalni.
Savršeno precizna ratna tehnologija NATO snaga znači nije pravila slučajne greške, stradali su isključivo nenormalni: starice i starci u surduličkom staračkom domu, putnici voza u Grdeličkoj klisuri i putnici autobusa u Lužanima, mala Milica na noši, nenormalno talentovana mlada matematičarka na Varvarinskom mostu, porodilje u bolnici Dragiša Mišović, jer ko se normalan porađa u to vreme…
Nesreća je jedino u tome što je mnogo nenormalnih preživelo pa su stigli da brzo poprave gotovo sve porušene mostove, dok se normalni očiglednone bave takvim nenormalnim poslovima.
Sreća je u tome što je nenromalnih sve manje, a posle lustracije biće ih zanemarljivo malo.
Za svaki slučaj, kao dokaz da sam normalna, otvoreno priznajem: sve ovo što sam u ovoj knjizi napisala čista je izmišljotina. Nikad se nije desilo!
Recenzije
Još nema komentara.