Već prvi pokušaj čuvenog italijanskog profesora semiotike Umbrta Eka da napiše roman završio se best-selerom. Ime ruže (1980), za koji se autor nadao da će imati tridesetak hiljada čitalaca, do sada je prodat u blizu deset miliona primeraka! Tako je Eko postao najuspešniji književni početnik svih vremena. „Napisao sam roman zato što me je spopala takva želja. Verujem da je to dovoljan razlog da se otpočne sa pripovedanjem. Čovek je po svojoj prirodi životinja pričalica. Počeo sam da pišem u martu 1978, podstaknut jednom idejom na početku. Prohtelo mi se da otrujem nekog momka. Verujem da roman nastaje od neke ideje ovog tipa.“
Ovako Eko opisuje začeće svog dela. Ali, to nije bilo sve. On je u stvaranje Ime ruže uložio još mnogo drugog umeća, stečenog višegodišnjim analizama onog što su napisali drugi pisci.
Odabrao je srednjevekovnu temu ne samo zbog tajanstvenosti, već i zato što se srednjim vekom bavi punih pedeset godina („sadašnjicu poznajem samo posredstvom telefizijskog ekrana, dok o srednjev veku imam neposredna saznanja“). Pre nego što je počeo da piše veoma precizno je sačinio svet svog romana, u kome je sve bilo predviđeno do poslednjeg najsitnijeg detalja (Zašto se opatija u kojoj se događa radnja nalazi u planini? Zato da bi jedna svinja mogla da bude zaklana u novembru, kada je u ravnici još suviše toplo!). Knjigu je zamislio kao klasičan krimić („a verujem da se ljudima krimići dopadaju ne zato što u njima ima ubijenog sveta… Suština je u tome što detektivski roman predstavlja priču punu pretpostavki…“).
Dodaje još i ovo: „Hteo sam da se čitalac zabavlja. Barem onoliko koliko sam se ja zabavljao.“ Reklo bi se da je „zabava“ više nego uspešna, jer još traje.
Recenzije
Još nema komentara.