Nada umire poslednja nakon zavere i izdaje.
Jedna sasvim obična starost i rutinski novinarski zadatak spojiće sudbine dve nepoznate žene. Marija Kolčak, štićenica sanatorijuma u Tulonu, ispričaće Olgi Lašez, novinarki uglednog pariskog magazina, tragičnu priču svog života. Sudbina emigranata iz carske Rusije, mračni svet špijunaže, odanost ideologiji, laži uhoda, demoni prošlosti i patnja gulaga – iznedrili su istinu života jedne starice čija je vera u ljubav bila isto toliko velika kao i njena bol. Gde je granica istine, i kako pronaći hrabrost da je prihvatimo i spoznamo sebe? Da li je laž dovoljno lekovita ako je istina surova? U igri sudbine jedini ulog je ljubav…
Uvek je negde zima. I danas osećam hladnoću u jagodicama prstiju nagrizenih strahom i godinama. U ovoj izbi koja se već naslađuje ostacima mog bivstvovanja, ne odustajem od konačne istine…
Nije prošao ni jedan dan mog prozeblog sužanjskog života da nisam pomislila na proleće. Moje poslednje proleće u Parizu.
Recenzije
Još nema komentara.