„U ovoj priči koja bodri duh i pruža istinsko čitalačko zadovoljstvo Hoseini iskazuje optimizam koji nije bio toliko vidljiv u njegovim prethodnim delima.“
Library Journal
„Hoseinijev osećaj za detalj i emocionalne nijanse u ovom romanu jesu ono što dugo ostaje u nama.“
Publishers Weekly
Znači tako, hoćete priču, pa jednu ću i da vam ispričam…
Avganistan, 1952. godine. Abdulah i njegova sestra Pari žive sa ocem i maćehom u zabačenom selu. Otac je u večitoj potrazi za poslom, a porodica se bori sa siromaštvom i ledenim zimama. Abdulahu je Pari divna i dobra poput vile po kojoj je dobila ime, ona je čitav njegov svet. On je njen zaštitnik, više kao otac nego kao brat, spreman da za nju učini sve, čak i da menja svoje jedine cipele za lepo novo pero u njenoj zbirci. Svake noći oni spavaju jedno pored drugog u kaputima, čvrsto zagrljeni.
Jednog dana zaputiće se sa ocem preko pustinje u Kabul, ne sluteći da će im ono što ih tamo čeka razoriti život… Ponekad, kaže izreka, mora se odseći prst da bi se sačuvala ruka.
Ovo delo velikog zamaha i ambicije prati upečatljive likove od Avganistana do Pariza i od San Franciska do grčkog ostrva Tinos i priča njihove dirljive i neodoljive priče, ponovo dokazujući Huseinijevo duboko razumevanje spona koje nam oblikuju živote i koje nas određuju kao ljude.
Recenzije
Još nema komentara.